24.01.2017.

Tugy, plaky.

Zaljubljena sam u zauzetog muškarca. U dužoj je vezi. Naravno on to ne zna, jer ne želim da budem kurva koja rastavlja dvoje, nikad ne bih mogla graditi sreću na tuđoj nesreći. Odavno se nisam osjećala, koliko je lijepo, toliko je i ružno. Sranje živo, ali nema veze, dok ne prođe, kao da se i ne dešava. :D

21.01.2017.

Šta vi mislite?

Jako sam slaba na prosjake i siromaštvo. Baš sam nekako empatična što se tiče toga, i koliko god mogu pomognem, međutim.. U zadnje vrijeme dosta ima "lažnih prosjaka", bar u Sarajevu, mnogo ih je. Kad god imam uz sebe nešto novca, dajem prosjacima, da bih vidjela kako imaju suradnju sa ciganima, kako je to samo način "dobre zarade", da su zapravo u vlasništvu nekoga, pa za tu osobu na taj način zarađuju. Voljela bih znati kome je stvarno potrebno, koga je ovaj surovi život natjerao da ponizno pruži ruku nepoznatom, za parče hljeba i hranu, a ko to radi samo jer ne vidi bolji i lakši način zarade, kome je bezobraznost dostigla vrhunac. Ima neka nana/nena/baka, koju često viđam po ulicama Sarajeva, javnim prijevozima, šal je preko glave i lica, sageta je "do zemlje", trese se i tužnim glasom prosi za milostinju, na početku bih joj davala kad god bih je srela, međutim kako godine prolaze vidim tu istu osobu ljeti u debelim vunenim čarapama, a zimi bosu, bez obuće. Čula sam priče da je ona među ovim bezobraznim prosjacima, ali ne bih da griješim dušu. Da sam milioner dala bih svakome pomalo, da se ne pati, ali nisam nažalost. Ubija me to što ne znam da li novac dajem onome kome je potrebno ili onima kojima nije. Najviše ih ima kada je sezona turista ili za praznika. Npr. za ramazanski Bajram, kod Careve džamije bilo ih je oko 20.. Od auta do auta, od prolaznika do prolaznika, a neke su čak i stolicu ponijele..

19.01.2017.

Ti si veća žena nego ja.

Kao što sam već negdje pisala ja sam na ovom prokletom brdu, gdje smo zaboravljeni od KJKP "Rad" i ostalih komunalnih službi, načelnika, gradonačelnika itd.. Pukne mi film i izađem sa rodicom da čistimo ulicu. Pored 25 sposobnih i jakih muškaraca (bar sam mislila da su to do neki dan) nas dvije djevojke od 20 i 24 godine izađemo i čistimo ulicu, dok nas staromodni videonadzor (babe sa prozora) i najjači muškarci svijeta ponosno gledaju kako nas dvije veće muškarčine od njih lopatamo po ovoj strmoj ulici. Pola sata, čas posla.. nakon 10ak dana, ulica napokon očišćena, i to nije ono fušerski, već baš čista, lopate i so odradili svoje. Smračilo se, pijemo kafu u kući, kad ono grtalica prođe, i to ne jedna nego dvije. Onaj nož podignut (ili kako se već zove), samo posipa onu so, čovjek se čudi što ovdje nema snijega. Ali hajde eto.

16.01.2017.

Ne.

U srednjoj školi sam bila žrtva psihičkog bullyinga, tj vršnjačkog nasilja. Željela sam se uklopiti u društvo svojih vršnjaka, družiti se, ali je to teško išlo jer sam ušla dosta kasnije u pubertet nego moje vršnjakinje. Često bih navečer zaspala uplakana, probudila se ujutro bez ikakve želje da idem u školu.. Inače sam visoka djevojka, i u srednjoj školi nisam imala nikakve.. hajmo reć' ženske atribute.. Vršnjakinje su me ismijavale, kako u školi, tako i na društvenim mrežama, iako sam se željela samo uklopiti s njima, izlaziti i ponašati se normalno. Utočište sam našla u starijim generacijama, tj '88 - '95, koji su me razumjeli i ponašali se sa mnom zrelo, zbog čega sam danas i ja mnogo zrelija u odnosu na svoje godine (tako bar kažu). 2 godine poslije srednje škole, napokon sam dobila oblik i figuru odrasle žene, a sa vršnjacima iz škole nemam kontakt. Jako ružno iskustvo, koje može ostaviti tešku psihološku traumu na djecu i adolescente. Stoga, ako vam se to bude dešavalo, ili ako vidite nešto takvo, recite NE, i djelujte, kažite, samo nemojte šutjeti. Zauzmite se za sebe, ili pomozite nekome da se on zauzme za sebe. U ovom slučaju šutnja ubija, ali samo vas ili žrtvu bullyinga.

14.01.2017.

Kontaš?!

Stvarno razumijem muškarce kad kažu da je prosto nemoguće razumjeti ženu. Evo ni ja sama ne znam šta hoću, a kamo li oni da znaju. Ne znam da li bih piškila ili kakila (da prostite). Još se taj nije rodio ko bi nam skroz ugodio. Tuga..

12.01.2017.

Give peace a chance.

Nadam se da me niko neće pogrešno shvatiti u ovoj temi. Inače ne volim pričati o ozbiljnim i osjetljivim stvarima ovako, pogotovo ne o politici, ali zadnjih dana to je poprilično aktuelno. Ne podržavam niti jednu političku stranku niti političara, dokle god je stanje ovakvo kakvo jeste i u BiH i u Srbiji, a i u Hrvatskoj. Dosta su sebi ovdje ta govna od političara dala za pravo, da upravljaju i manipulišu jadnim narodom, a vidi niko da se probudi i pobuni. Evo i ja ovdje, mogu samo pisati, ali zato što ja kao pojedinac ne mogu ništa pokrenuti niti uraditi. Gledam dosta naslova da se BiH ne može otcijepiti bez rata, da su ovi protiv, a ovi za. Ovlasti se koriste pogrešno, sve je otišlo u tri lijepe. PA LJUDI, GOVNA OD LJUDI, IMBECILI, MAJMUNI, NOTORNI KRETENI, ILI JEDNOM RJEČJU POLITIČARI, 'VOĐE' OVIH NARODA, NE ŽELIMO RAT. NE ŽELIMO PONOVITI '92-'95. Ja sam poslijeratno dijete, ali ne želim proživljavati ono što su proživljavali ostali, ne želim gledati svoju generaciju i buduće generacije kako rastu i žive u takvim uslovima. Zar vam nije dosta krvi, patnje, ubistava, plača?! Dokle više sa takvim primitivnim razmišljanje, Vi sebični monstrumi? Želim mir. Ko želi rat, da Bog da mu u kući bio. DOSTA VIŠE. Vodimo ljubav, ne rat. NO TO WAR, YES TO PEACE.

10.01.2017.

Blam.

Jednom prilikom vraćam se sa prijateljicama kući, bile na razgovoruši, da koju promuhabetimo.. Zima bila, ali ne hladna kao ova. Nekako smo bile baš raspoložene i negdje na Baščaršiji počnemo pjevati, sve tri, pjesme Merlina. Tako smo pjevale bar 10 minuta, dok smo hodale, skoro prazan grad bio, pa smo malo i glasnije bile (nismo se sad derale), ali nismo ni tiho skroz. Počnemo onu "Sve dok te bude imalo" i kako tekst ide: - Sve dok teeee bude imalooooo, ja se ne plašim ni malooooo, ja se neee plašim nikogaaaa, nikoga osim, svakoga - svakoga, svakoga - svakoga, svakogaaa ... To je zvučalo poprilično smiješno, jer niti jedna ne zna pjevati, pa su ovi krajevi više zvučali kao zavijanje.. počele smo se smijati, a pored nas je prošao ko drugi, nego Dino Merlin, gledajući nas i smješkajući se. xd

10.01.2017.

Vulgarizam?

Neki ljudi su zgroženi kad čuju psovanje, dok neki jednostavno ne mogu razgovarati bez nekih psovki, a ja sam ono između, opsujem nekad kad se iznerviram, ono "jebi'ga, jebo'te" i tako. Maloprije čitam neki članak da je nauka dokazala: Što je neko vulgarniji to je iskreniji. Na prvu mi to bješe neka glupost, ali kad malo bolje razmislim i nije. Ukoliko filtriramo riječnik kada govorimo, vjerovatno filtriramo i sadržaj onoga što govorimo. Ljudi koji češće psuju vjerovatno će reći ono što misle i biti iskreniji. Mada to nešto i ne znači, laž je veoma zastupljena danas. Također pročitah da su vulgarni ljudi inteligentniji.. Ne vjerujem ja u sve to, čovjek psuje da bi izrazio negativne emocije, ali eto, ni u čemu ne treba pretjerivati.

10.01.2017.

Sarajevska zima.

Jutros u Sarajevu kažu -11, a osjećaj kao da je -17. Ajd ovih dana smo izdržali i do -27. Gledam ovo zubato sunce, ne znam je li mi hladnije kad ga vidim ili kad ga nema. Hajd' što je tako hladno, već k'o da sam izolovana od civilizacije. Živim na padinskim dijelovima SG, i ljudi su zaboravili na nas 100%. Nisam auto od 30. decembra PROŠLE GODINE vozila (xd), a pješke ideš i moliš Boga da siđeš u jednom komadu bez povreda. Pa na ovoj sibirskoj zimi i pingvini verglaju. Ali eto, januar pa nas 'iznenadilo'. Okej je meni to sve kad sam u kući i gledam kroz prozor ovu idilu uz toplu čokoladu, ali ovako.. Pa jebote i Miljacka zaledila, kažu zabranjeno klizanje. Eto baš je meni zanimljivo otići na Miljacku (pored ostalih terena) da kližem, a ionako ne znam klizati hehe. Još se trebam javiti na BIRO. Wish me luck, da se dođem kući, a ne u KUM.

10.01.2017.

Real power.

Snaga nije ono koliko jako možeš udariti, bar meni. Snaga nije koliko možeš tegova podići uz steroide. Prava snaga je ona iznutra, snaga uma. Obično sam realistična osoba, ali ponekad dođu dani kada se čovjek slomi, ali to ne smije pokazati, jer zvijeri to jedva čekaju priliku da napadnu. Za mene je najjači čovjek onaj koji se smije dok unutra vrišti, plače i lomi se. Svi imamo probleme, samo treba naučiti kako se nositi s njima.


Stariji postovi